Proljetno čišćenje! Zima, snijeg, pijesk i sol su ostavili vidljive tragove na bbs-icama, pa ih valja malo pripremiti za ljetni period.
S čim drugim, nego jednim i jedinim, Purol Univerzal
Yeaaah, bling bling
Evo moji vi, buđenje iz zimskog sna. Poslije duuuuuge i suicidne zime, kiša i leda, napokon je došlo proljeće, tj. bolje rečeno ljeto. Tako da za neke entuzijaste tak je ovo onaj pravi početak godine. Lagano počinju razno razni skupovi, malo se pedala, hoda, campira a i sezona kupanja će brzo počet....
Pa tako se i ove tople nedjelje, U Mostaru na Španjloskom trgu, na prekrasnom mostarskom proljetnom danu okupilo stotinjak zaljubljenika u stare krame sa oko četrdeset svojih starih pila.
Susret se odvijao na zavidnom nivou, u organizaciji AMK Hercegovina.
RedBug i Tonijev "es" su zauzeli svoje pozicije....
Moglo se nać baš lijepih i rijetkih primjeraka, kako buba tako i raznih ostalih modela...
Tri mostarske:
Nakon okupljanja na Španjolskom, bacio se jedan dobar defile, a potom na ručak u Hotel Bristol gdje nas je dočekalo hladno piće i prepun švedski stol
Poslije ručka i duže pauze, sudionici su se zaputili prema Hotelu Bevanda na kavu i kolače.
U Bevande se susret priveo kraju, podjeljene su nagrade i zahvalnice i naravno, pozvani svi sudionici da obiđu Mostar i iduće godine....
Nedjeljno cijelodnevno smrzavanje i testiranje novog EOS-a
Prvi i zadnji put sam bio u Njemačkoj negdje '95, i od tad balim za tom bogatom europskom zemljom. I evo, nedavno je posjetih ponovo. Malo me bijaše strah, da ne bude ispod mojih očekivanja i snova, ali naravno da nije. Široki autobahn, pošišana trava, osvjetljene i čiste ulice, ma ništa se nije promjenulo, možda je čak i malo i čistija od one očekivane. Još smo došli u najgore doba, doba Božića. Sve okićeno šarenim a toplim bojama, nema sekunde nikakvog kicha, sve je fino i uglađeno. Na svakom ćošku jelke, pokloni, nakit.....
Na ulici je Božićni sajam, širi se miris vanilije i čokolade.
Kad sam izašao u centar Stuttgarta, prvo što mi je palo na pamet jest zlato moje milo koliko ovi ljudi imaju para!
Espresso kava 2,50 €
Obična voda 0,5L 2,50€
Smoki onaj malo veći 3,50€
Itd itd. Hotelske cijene me je stid spominjat. Ali nema veze, zajebi cijene i krizu, vozaju se samo nova auta, i to Mercedes, BMW, Audi i naravno jebeni Porsche jer mu je u Stuttgartu jebeno sjedište. Prosječan Švabo, koji živi i radi u centru Stuttgarta živi kao ovih naših 2% ljudi koji "misle" da imaju nešto više novca. I naravno, u svom tom jadu naletim na Lamborghini & Bentley AC. Unutra uparkirana tri Lambija i tri Bentleya, i to jedan od ta tri Lambija je jebeni Murcielago Versace koji košta 320.000,00€
Naravno, o njihovoj kulturi i bontonu se nema šta raspravljat, to su definitivno najkulturniji ljudi na svijetu. Tu se nitko ne dere, ne doziva, ne skače ti ne cestu pred auto, ne svira, ne parkira po trotoarima, svi su jebeno čisti i profinjeni.
Pravo cool stvar, radio postaja u izlogu tržnog centra, naravno i vani postoji zvučnik na kojem slušaš tetu šta priča
Eto, šta drugo, nego strpit se i čekat kad ću opet obići taj jebeni truli zapad.
Ubijanje dosadnog zimskog vremena i mraka u 16 sati
Tonijv "es" ima baš kulersku boju punu zrnaca i malo perle pa igrajući se sa svjetlom može se dobit baš zavidan efekat.
Sibirski Husky su privlačni psi, srednje veliki, snažni, energični i ponosni vučni psi, sposobni povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa.
Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti s obzirom da ih je narod Chukchi držao u obiteljskim skloništima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Na Aljaski griju djecu u igluima. Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču.
Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati.
Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su to psi orijentirani čoporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponašanje je normalno. Husky zahtjeva prilično malu količinu hrane s obzirom na veličinu, ali uvijek nastojite da bude kvalitetna, naročito ako je pas aktivan.
Opet brdo, jašta. Destinacija Bogodol pa dokle se može. Pravac "Blidinje".
Meni najdraži dio, svi svježi, odmorni, pripremanje, sastavljaju bicikla, da nas je vidio netko od lokalnih penzića pomislili bi samo Bog dragi zna gdje će oni sad.
I tako se zaletišmo punim, naravno, nema u nas polako, štedit se ne daj Bože. 100% uzbrdica. Ma ne može meda nitko, nikotin, alkohol, kava na uši izlaze. Čak je jedan član vesele posade mislio da mu s biciklom nešto nije u redu, da mu nešto koči zadnji točak :-).
I upiralo se tako jedno jedno 6-7 km i stvarno nije mogo nitko o sebi. Popadali mi mačići, koda iz Egipta pedalaju.
...ali ne može se reć da nije dobro bilo. Neka, malo po malo :-)
Pitate se kako pravi Hercegovac ide na rođendan?
Mountain biking je sport sastavljen od svega po malo. Malo fizičke spremnosti, malo druženja, malo prirode, malo bježanja iz grada, a bude tu i extremnih situacija. Malo naravno. Vrsta ima nekoliko, od planinarenja, spusta, skakanja pa do onako free ride-a.
Kod mene i ostatka moje ekipe je uglavnom free ride ilitiga kako se potrefi. Važno je pobjeći malo iz grada u prirodu i pedalaj koliko možeš i gdje možeš. A poslije toga naravno, svima je najdraži onaj spust na kraju. Bike fino potegli niz brdo. Max speed mu je negdje oko 70 km/h. A svi znamo da se ni sa 60 nije zajebavat :-). Pogotovo ne na gumama koje su predviđene za blato i kamenje.
Malo o odabiru bajka. Odabir bajka, nije baš lagan. Valja obratit pažnju na sve detalje, kočnice, amortizere, prenose, mjenjače, felge, gume.....ma jebo ono kad auto gledaš. Svaka sitnica je bitna više manje. Cijene se kreću od 350 do 5 000 eura. Naravno ja kad sam kupovao tražio sam ova od 350. U BiH se nije lako odlučit, jer imaaaaaaa čak 2 vrste. Od toga je jedna u Sarajevu a druga u Mostaru. U Mostaru u starom tržnom centru čovjek drži njemačkog Centurion-a. Srednja klasa mountainbikea, tako da sam uzeo njega.
Omjer uloženog/dobivenog sigurno dobar. Za 400eura se mogu ubost prednja podesiva vilica s amortizerima, disc kočnice, dvije vrlo bitne stvari, shimano brizine (ali ne kineski shimano), ojačane felge.... Također bitna stvar je meni bila visina rama. Pošto sam visok 2m, trebala mi je visina 22"+ to je jedan dodatni problem na koji treba pripazit, jer noge moraju biti 100% ispružene kad se pedala nalazi na najnižoj razini. U suprotnom se puno prije umarate, i leđa znaju prilično zabolit.
Camping, moćna stvar. Malo relaxa u šumi svima dobro dodje, mali bijeg iz paklene Mostarske vrućine, bijeg od ulica, izlizanih faca i događaja. Brzinski dogovor pao, stvari se nabrzinu spremile, šatori vreće, sjekire, noževi, konzerve i 5L alkohola ako nekog nešto ujede :-). Lakša strana odrađena, javlja se stari problem, GDJE? Gdje otići prenoćiti, ne znaš gdje ima mina, gdje vukovi mobitele kradu, gdje medo za kiflu čanča, a staro je pravilo da je bilo kakvo oružje najstrože zabranjeno. Ma hajmo u Gorance pa gdje puklo da puklo, ionako kad sam pijan boli me briga, nek svi vide kako rigam....
I nema druga, u auto i u Gorance, na nekih 800ak metara nadmorske visine, temperatura je tu ugodna, a šuma ko šuma, vazda neki k...c u njoj šuška, na grobu joj šuškali.
Lagano pripremanje, klasika, skupljaj suplajs, tegli grane smještaj šatore dok nije mrak pao, jer kad u šumi mrak padne to je već neka druga dimenzija. Ja sam bio administrator za grabovinu, samo nek ne fali. Našlo se i par lovačkih greda koje smo časkom pretvorili u vrlo udobne klupice.
Ostatak ekipice se borio s vrlo čudne 3 dimenzije šatora, jbg-a na slici izgleda drugačije, ali moram ih pohvalit, dobili su šatore s 2:0 na kraju. (mada sam ja natovario cenera na šatore :-))
S mrakom je bilo umalo, taman kad smo sve skontali gdje šta kako, spakirali, mrcina je pala. Vatra se osvjetaljava dalekih 30cm. Taman se tene svakom vide, a okolo je totalni mrak. I naravno, neprestalna šuškanja, na grobu joj šuškali.
Ali to nas nije omelo, da se natovarimo "domaćim" podravkinim gulašom, da bude ono full šumski ugođaj, jer je svakom više pun k...c fileta, piceta, toplih sendvića......
Moram priznat da nas je gulaš u ponoć baš razbistrio i lego ko budali šamar. Naravno da smo ga dobro zalili sa 4-5 boca lošeg vina, kako bi inače zaspali u onoj prekrasnoj atmosferi Goranačke vukojebine.
Par novih noćnih slika redbuga. S obzirom da još nemam nikakav PRO ili nedaj Bože SLRaparat i nisu toliko loše. Moj legendarni Cyber-shot, inače Sony-ev poluproizvod samo s uključenim noćnim slikanjem može uhvatit koji dobar efekat.
...ima li i'ko 'vaku boju, ima li i'ko 'vaku boju :-)
Skakać :-)
Val
Oldshool pizzamaster
< | studeni, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv